Moonlight girls
Da vi znate šta se sve dogodilo u ovih par mjeseci!!!!! Ne znam uopće otkud da počnem. Prvo tužne vijesti. Naše staro društvo se raspada. Svi se sele, idu iz Hogwartsa. Neki (kao Lu, Johnny i Stacy) idu u Beuxabattonus, a drugi (kao Chris, Michelle i Roary) u Durmstrang. Ostali smo samo ja, Denny, Draco i Emma. Grozno mi je palo to što ću se oprostiti s nekim ljudima koje sam upoznala kada sam prvi put sjela u vlak za Hogwarts. Ne znam zašto odjednom svi idu, mislim, nije neka seoba naroda ili nešto slično!?! Ali njihovi roditelji su se tako dogovorili. Druga vijest, za mene sretna :D, je to da Andrew ponavlja sedmu godinu, ne ide još iz Hogwartsa!!! Ne znam šta je točno bilo, ali ga Dumby i Mcgonagallica nisu pustili. Po njihovim riječima, on zna samo ono što nebi trebalo, crnu magiju i ostale čarolije s kojima se pravi faca. Treća stvar, Denny i Emma su nerazdvojni. Postali su najpoznatiji i najslađi par u školi!!! On joj uvijek nešto poklanja i vodi je na romantična mjesta (mojom zaslugom, pomažem mu i kad ne zna šta bi joj rekao, pa me samo u mislima pita). Ja još uvijek nemam nikoga, ali se nadam da će na šestoj godini doći netko tko će osvojiti moje srce
. Violet je u bedu jer Johnny ide (znala sam da će ta farsa brzo završiti 
), pa je Anna i ja tiješimo. Još jedna predobra i cool novost je to da, sam postala animagus, i to u moju najdražu životinju, crnu panteru. A Denny u oblačastog leoparda. Po noći se preobražavamo i istražujemo okolice Hogwartsa i Zabranjenu šumu (jedanput smo imali bliski susret s vukodlakom, nasreću je dobro završio za nas). Izvan Hogwartsa se svakodnevno dešavaju ubojstva (što mene ne zanima, kao i ostale Slytherine). Ja i Draco smo ovih dana bolji nego ikada , jer smo samo nas troje (ja, on i Denny) ostali od prve godine. Ja i Denny ne možemo biti u boljim odnosima (iako se nekad i posvađamo) , ali s Dracom sam sada bolja nego prije. Zaboravila sam vam reći, izgleda da su se oboje varali (koji su to luđaci!!). Pokušavam mu naći neku "dobru" curu ( iskreno, pravu i zločestu Slytherinku). Našla sam si novi hobi. Proučavanje Crne magije, a Andrew mi puno toga o tome govori, stvarno zna. Odlučila sam se tome posvetiti, jer je to ono u čemu uživam. Sa Zvijezdom nema nikakvih posebnih pomaka, osim što se nekada uopće ne osjećam kao ja, tj. kada sam ljuta ili tako nešto, moć mi raste i gotovo se ne mogu kontrolirati. Ja, Emma, Anna i Violet idemo na instrukcije kod Dumbledora. Do sada smo svašta naučili. Emma može u potpunosti promjeniti vanjsko vrijeme kada to zamisli i to bez štapića. Također može vjerovatno isušiti cijeli ocean, smanjiti ga, povećati, napraviti velike valove, tsunami (čak), i svašta. Jednom je sa onim Hogwartskim jezerom, imali smo probu i napravila je tako veliki val da je skoro zahvatio cijeli Hogwarts, ali onda ga je kontrolirala. Anna je do sada, isprobavala na životinjama, ulaziti im u umove i da naprave što ona želi i to bez štapića. Jednom je Hagridovu kolibu napravila tako velikom, da je bila veća od Hogwartsa. Na kraju ju je smanjila, ali opet je bila veća nego prije, kako kaže, to je njen poklon Hagridu. Melany je liječila rane životinjama, s njom u društvu žele biti sve životinje. Ona je na neki način postala njihova legenda. Kada sam god s njom, osjećam kako je sa nama i veliki broj životinja koji nas slijede. Onda je kontrolirala vatru, može napraviti vatrenu kuglu veličine planeta Zemlje, ali to ipak nismo htjeli pokušati :D. Dobila je mnogo zadtka s logikom i znanjem, sve ih je riješila. Ali to je bilo tako komplicirano, da ja pola riječi nisam ni skužila šta znače, kamoli riješiti cijelu zagonetku. Violet je malo proširila Zabranjenu šumu, i povećala stabla, gotovo su visoki kao Hogwarts. Kada god prođe pokraj uvenule biljke, ova stane cvjetati. Nevjerojatno!!! Jednom je išla u budućnost, ali nije htjela nikome reći (osim Dumbledoru) šta je vidjela. Pa mene su zapale najveće zadaće, bar ja tako mislim, ali to sigurno nije točno. Malo sam Zemlju približila Suncu, od zemlje sam radila pustinju, od pjeska kamenje, od vatre vodu, jednom sam sva stakla u Hogwartsu promjenila u plastiku, osjetim tuđe umove (misli) na kilometre kada hoću, crpim energiju iz svega što je živo, mogu ubrzati vrijeme, u jednoj minuti prođe dan i itd. Dumbledore je još nešto otkrio, što nas petero čini još većom šansom za svijet. Izabranih su još pet čuvarica, čuvarica Tame. Ne znam tko su, samo znam da su se ujedinile s Voldemortom. Mi ćemo naravno imati rat s njima. Mi time postajemo čuvarice Svijetlosti. Ja se s time nikako nisam slagala. Na to mi je Dumby odvratio, da ne moram uopće birati. One su Čuvarice Tame, a ako se hoću priključiti njima, Svijet, Svemir pada, sve prekrije Tama. Jedina nam je prednost što smo jače od njih, one imaju grozne moći, ali ne i talenta. Naše su duplo jače. Mi smo se nazvale Moonlight, to se ime svima svidjelo. I tako, to je o našim moćima...To su vam se novosti...
Nastavit će se...
p.s. sljedećim postom završavam petu godinu u Hogwartsu...
Dracov rođendan, svađe, parovi, kletve....
Danas sam se ranije probudila. Bila sam nervozna jer ću opet od perona (tj. od početka praznika), vidjeti društvo. Još sam prije tri dana počela pripreme kuće sa ostalima. Svuda su bili baloni, i svakave gluposti. Na zidovima je bilo začarno da mjenjaju boju. Svim kućanskim aparatima da pjevaju "Sretan rođendan", u jednoj prostoriji disco. Ma svašta, bio je to pravi prostor za tulum. Mama i tata će "hitno morati otići na posao". U jedanaest, nakon doručka, u našem su se kaminu pojavili ostatak društva. Ja sam odmah poletila do Draca i čestitala mu rođendan, Denny isto tako (oni su se samo rukovali). Onda smo mu predali naš poklon. Unutra je bio svepotreb. To smo kupili kod Zonka, kada nešto zaželiš zamisliš i kažeš tu, i to ti se stvori. I onda su ostali tek primjetili moj izgled. "O, pa Melody kako nam ti to izgledaš??" "Onako kakvu su me napravili, nažalost i nasreću, hehe!!! Ali pustimo sada to, pripremila sam zabavu za pamćenje. Naravno, prije početka zabave, morala sam im pokazati sobu. I one su ostale paf!
Sada ću vam u kratkim crticama opisati tulum:
- sve su se cure obukle i sredile u mojoj sobi
- plesali smo i pjevali cijeli dan
- čak smo i malo popili pića za "djecu"
- bilo je tu opet svakakvih novosti, pr. Lu i Draco su se posvađali, nitko ne zna zašto, ali jesu
- i ovo nikada ne biste pogodili!!!! Denny i Emma su se počeli ljubiti tamo nasred!!! I prohodali su. meni nije bilo baš ugodno, jer bi svako tolko osjetila Dennyevu emociju, nevjerovatno!!!
- a Violet je prohodala s Johnnyem na što sam ja pobjesnila i pobjegla u sobu. tamo je došao Johnny i popričali smo, pa sam ipak popustila, nek bude s kim hoće!!!!
- bilo je tu i prekida i parova i svađa i uroka, a za uroke sam prvenstveno ja kriva
- onda smo išli u bazen, ja sam se dvoumila koji da kostim obućem:
a onda sam se ipak odlučila za onaj drugi, smeđi
- tamo smo imali noćno kupanje i svi su se parovi ljubakali, a meni je bilo totalno glupo i bila sam sama (dobro, nisam bila jedina sama), Lu mi je pravila društvo
- poslije toga se ne sjećam više, jer sam popila par koktela za redom i zamutilo mi se
***
"Ljudi, budite se. Zakasniti ćete na vlak za Hogwarts" govorio je moj tata. Ja sam bila u svom krevetu, a i sve cure su bile u mojoj sobi (doduše, neke na podu, ali ipak u sobi), zapravo Emma i Violet nisu bile!!!
Na brzinu sam ustala i obukla se, kao i ostale. U hodniku su nas čekali ostatak društva. Čim su se Draco i Lu pogledali, ko da su munje letile iz njihovih očiju. "Dobro Lu, ćeš mi ispričati zašto ste se ti i Draco posvađali i to na njegov rođendan????" "Vjeruj mi, koji je to gad. Jučer dok se napio, priznao mi je da me varao..." uh, ovo je bila osjetljiva tema. "Pa da, gad. Idi mu lupiti šamar." "Opet?" "Već jesi??" "Da, jučer. Hehe, to mi je dalo neopisivo zadovoljstvo" "Vjerujem, ali sad moramo krenut jer ćemo inače zakasniti." Odlučila sam čuti i Dracovu stranu. "Draco, zašto i s kim si varao Lu??" "Moolim??? Nisam ja nju varao, nego ona mene!!!" "Kako to misliš? Ona mi je rekla obrnuto." "Laže, kao i obično.." sada mi tek ništa nije bilo jasno. Tko je koga varao? A možda su obadvoje onog drugog. Odlučila sam ne uplitati se u tuđi život, neka oni to sami riješe...
Nastavit će se...
p.s. znam da je sve ubrzano i to, ali nadam se da vam se post svejedno sviđa....
Čuvarice se pridružuju Izabranoj
Glavom i bradom Albus Dumbledore. U lijevoj je ruci imao štapić, u desnoj šarenu vrećicu i u ustima neki bezjački slatkiš. Pozdravio nas je i dočarao jednu udobnu fotelju i uvalio se u to. «Hoće li netko limunov šerbet??» mi smo mu odgovorili upitnim pogledom, zato što nitko nije znao što je limunov šerbet. «Aha, to vam je bezjačka lizalica koju obožavam.» rekao je i izvadio nešto iz one šarene vrećice. To su bile 20 lizalica a možda i više. Odlučio sam malo ispitati situaciju, zato što-otkad Dumbledore putuje vlakom iz Hogwartsa i zašto je došao baš u naš odjeljak??? «Gospodine, ovaj… kako to da niste ostali u Hogwartsu???» «Ne brinite se, Hogwarts je zaštićen, čuvaju ga aurori. A ja sam morao doći zbog vaše sestre. Ima nekih novosti u vezi Zvijezde. Vjerujem da svi ovdje prisutni znaju da je gospođica Jones Nosač Zvijezde. Drago mi je da ste ovdje, gospođice Slytherin. Sve ću vam objasniti kada se sastanemo sa Jonesima. I da, trebao bih vas pitati dali smijem sa vama biti u odjeljku??» upitao nas je i pogledao prema meni, Dracu i Chrisu. Naravno, nismo se smjeli baš maziti pred ravnateljem sa curama. «Možete, naravno.» nisam imao izbora. Ali da sam mogao iskreno odgovoriti, odgovor bi glasio suprotno. Odmah sam se odmaknuo od Penelope. Draco i Chris su slijedili moj primjer.
Nakon pola sata….
Baš kada sam mislio da neću izdržati pred Dumbledoreovim ispitivačkim pogledom, vlak je stigao. Došli smo na peron. Ja sam kao i ostali zgrabio kovčeg i gurao se do izlaza. Ravnatelj me slijedio u stopu. Kada smo došli, prvu sam vidio Melody, pa Dennya i onda njih. Ruperta i Nicole…..
***(vraćamo se na Melody Jones)
Prvog sam vidjela Andrewa i onda….Dumbledora??????? Šta je on tamo radio?? Za njim su išli Draco, Lu, Chris, Roary, Emma, Johnny, Norah, Stacy. Denny i ja smo odmah došli do njih. Lu me izgrlila, a Denny i Draco su se pozdravili na njihov način. Sada su već svi otišli do naših roditelja. Vidjela sam da je Dumbledore zaustavio neku curu i doveo ju do nas. «Pa, gospodine i gospođo Jones, drago mi je da vas vidim. Morao sam doći jer ima novosti za (tu se malo nakašljao da ne čuju baš svi) Zvijezdu. Bilo bi bolje da negdje u miru razgovaramo.»
Rekao je dok su se mama i tata upoznavali sa Norah i Andrewom. «Tako je, djeco pozdravite se sa prijateljima i moram krenuti.» ja sam još jednom svih izgrlila i pozvala Johnnya na stranu. «Melody, gle…» «Nemoj. Znam da ovo više ne ide. Ne moramo se pretvarati. Ali svejedno želim da ostanemo dobri prijatelji.» pogledala sam ga i on se nasmiješio i zagrlio me. Ja sam se isto od olakšanja nasmijala i krenuli smo natrag do ostalih. Denny me u mislima pitao šta je bilo. Ispričala sam mu, i to jako veselo, što je njemu bilo čudno.
***(svi smo doma, sjedimo u dnevnom i Dumby nam objašnjava zašto su ovdje Violet, Anna, Emma i ona cura koju je doveo nama na peronu, saznala sam da se zove Melany i peta je godina u Ravenclawu)
«Gospođice Jones, otkrio sam nešto novo u vezi Zvijezde. Nosač nije jedini odabran, za Zvijezdu su potrebne njezine čuvarice. Znači, čuvarice će vas cijelo vrijeme čuvati i glavna im je zadaća zaštiti vas, tj. Nosača. Ima još Srebrna Kap, Srebrni Dlan, Srebrna Šapa i Srebrni Cvijet. Ili Gedvei Zum, Gedvei Virda, Gevei Oto, Gedvei Tork. Gospođica Slytherin ima Kap, moć nad svim vodama, vremenu, ali kao što su oluje i to. Gospođica Gryffindor ima Dlan, moć koja sve predmete može pomaknuti, povećati ih smanjiti, raditi s njima što god zaželi, ima moć nad ljudima, može ulaziti u misli, natjerat ih da rade protiv svoje volje i još ponešto. Gospođica Banks ima Šapu, moć nad svim životinjama, vatrom i znanjem i logikom. Gospođica Granger ima Cvijet, moć nad svim biljkama, vremenu, može se vratiti u prošlost i otići u budućnost, izmjeniti puno stvari. Ali vi imate sve njihove moći i još i više. Čak ako je hitan slučaj, njihova je zadaća da vas spase od nečega, ali da one budu uhvaćene. Zbog vaših moći tijela će vam se malo promjeniti. I da, zbog toga morate biti složne i sprijateljene. Kada se vratite u Hogwarts, dolaziti ćete meni na hmm… ajmo to nazvati instrukcije, tako da osposobimo vaše moći vježbanjem, jer sada vjerojatno ne znate ništa od toga. I kada vam je najteže, spojite znakove i pokazat će vam se pomoć. Sada moram krenuti. I gospođice Jones, da vam maknem taj izgled. Evo pogledajte, njoj se tijelo već promjenilo.» svi smo ostali u šoku kada je sve to rekao. Onda su svi pogledali prema meni i vidjela drukčiju osobu, samo su tvorili usta u ono «Vauuuuuuuu»
Moj novi izgled:
Nastavit će se….
p.s. valjda je ok post, i da, neću napisati sljedeći dok ne dođe do 200 komentara, bilo to i za mjesec dana….hehe, dala sam vam posla….
p.p.s. promjeniti ću sliku (opet) mog izgleda, ali vi ne morate, iako bi mi bilo drago da da. Slika je od Adriane Lime (adriana lima)
Tko je najluđi??? Melody Jones, hihihi....
Ujutro me probudilo hihotanje. Ne samo da su mi se doselile u sobu, nego me ujutro bude sa svojim glupim tračevima. Odjednom sam se samo zaderala «Aaaaaaaaaaaaaa» iz čista mira. Toliko su me naživcirale. A one samo pogled «ova nije normalna». Više nisam mogla izdržati i samo sam zgrabila štapić koji je bio na ormariću i pogodila ih Tarantallegrom. Kada su počele izvoditi čudne pokrete u sobu je ušla mama. «Finite Incantatem, Melody zašto si to napravila?? Umjesto da se sve sprijateljite, vi tu bacate uroke. Svi se obucite i na doručak. I to bez ikakvih uroka i svađanja. Jasno?» to je uglavnom bilo upućeno meni. Samo sam kimnula glavom, ali onako nekako da je više ličilo na odmahivanje. Otišla je. Ja sam se počela smijati, ne znam šta mi je bilo, ali više mi ništa nije bilo bitno. «DENNY!!!!!!!!!!!» zaderala sam se što sam više mogla. «Dobro, jesi ti normalna? Sve više mislim da bi trebala ići u ludnicu!!!» «Gryffindorko, tko je tebe šta pitao ili ti nešto rekao? Došla si u moju kuću, u moju sobu i još nešto gunđaš, ha? Moram ti nešto važno reći zato pažljivo slušaj. Muchacha, pumba pumba, incognita pusas lias. Jesi li shvatila moju poruku svima koji su me slušali?» «Ovoj nije dobro. Moramo je odvesti malo do Sv. Munga.» «Nećete vi nju nikamo odvesti. Prave se javljaju.» «Ma Denny pusti ih. Ljubomorne kokoške.» «Vidi,vidi. Došao nam je princ na bijelom konju.» «O čemu ti? Kakav princ na bijelom konju?» «Pa tvoj ljubavnik. Kada se mislite vjenčati?» «Glupačo!, to nije moj ljubavnik nego moj brat blizanac!!!!!» «Moooooooolim???»
«Ja i Denny smo blizanci, kozo (hehehe, Anna mislim da ti je ovo poznato, lijena mrcina, hihihi)» sada su ostale začuđene i nisu sa lica micale one njihove glupe, začuđene face. «Si me zvala? Možda postoji netko u krugu 999 kilometara da te nije čuo.» «Htjela sam ti reći nešto.» «Šta?» «Želim da mi doneseš svoj sovu jer moram poslati pismo.» «»Zbog toga si me zvala??? Nema šanse, lijenčino. Izvoli sama otići do nje.» «A di je ona uopće?» «U sovinjaku na ovom katu.» «Ok, bye.» krenula sam u spavaćici hodnikom i tražila taj glupi sovinjak. Kada sam ušla unutra su bile šest sova. Na granama na kojem su stajale pisalo je ime vlasnika. «Nicole, ne. Rupert, ne. Norah, ne. Andrew, ne. Melody, ne. Den… MELODY???? Ajme, šta ovo je moja sova? Izgleda da da.» ja uvijek ujutro pričam sama sa sobom kao i sada, zato se ne čudite. Moja sova:
(baš je prava slatkica)Odlučila sam je nazvati Kia, jer mi se to sviđalo drugo. Glen je bilo baš slatko, pa sad Kia. I zato se moja sova zove Kia. Kako sam glupa, došla sam po sovu a nisam napisala pismo. Mislim stvarno!!!! Vidim da ovdje ima pergament i peru pa ću ovdje napisati.
Ljudi=društvo,
ja i Denny smo u vili Jonesovih. Upoznali smo se sa njima (roditeljima). I Lu, znaš s kime moram spavati u sobi?? Nikad nećeš pogoditi, sa Annom Gryffindor i Violet Granger, tako su dosadne da sam poludila i jutros bacila Tarantallegra. Haha, bila je to zanimljiva predstava. Se priča u Hogwartsu za moj novi izgled?? Recite im da sam metamorfomagus i da sam namjerno to napravila. Draco, Glen te puno pozdravlja, i Denny. Da vidite naše sobe, kao iz najljepšeg sna. Lu, Stacy, Emma, morati ćete je jedanput doći vidjeti. Norah i Andrew, danas se vidimo, tata je super, ali mama je pravi tigar, užas. Denny vas sve puno pozdravlja i totalno se promjenio. Ova sova koja će vam donijeti pismo, to je moja nova sova, Kia. I Johnny, mi moramo ozbiljno razgovarati. Ajme znam!!!, ja ću nagovoriti roditelje da zadnja tri dana svi dođete prespavati, biti će ludo. Pogotovo jer je Dracov rođendan. I morate donijeti pokloone za našega dragog Dreka, hihihi. Ajde, idem-bye bye, pa-pa…
Tko je najluđi??? Melody Jones
Poslala sam Kiu i pismu do mojih dragih prijatelja i vratila se u sobu. Ove su baš rasparavljale o mom «dragom» (to bi bio Johnny). «Ma zgodan je on, ali ipak je Slytherin. Mislim, znaš njih-mutnjakuša i te priče. A i uostalom, Melodynin je dečko….» «Ma bravo. Kako si znala šta Johnny misli o tebi?? Ali i da nešto drugo misli, ja i on smo zajedno tako da nemaš šanse, draga moja Violet» hehhe, ovo je kao redak čokolade. Iako ću ja prekinuti sa Johnnyem, svejedno neće nitko iz mog društva biti sa mutnjakušom.»Da, ali isto tako i ne vidi. Čim si mu ti cura. Tko bi htio tebe za curu?? Izgledaš kao neko čudovište sa tim očima.» «Budeš li još jedanput rekla nešto o meni, vidjet ćeš. Znaš, dok ste me vi tražile po Hogwartsu, borila sam se sa Voldemortom i troje smrtonoša. Zato probaj reći još jednu riječ.» šta si je ona umislila, da me može vrijeđati?? Ako sam uspjela prijeći Vodlemorta onda ću i nju izbrisati u tren oka. Odlučila sam da se neću svađati nego samo mirno otići na doručak.
*** (sada za to isto vrijeme u vlaku, iz perspektive od Melodynog brata, Andrewa) (neznam kako će mi ići to pisanje iz muške perspektive)
Ušao sam u vlak a iza mene je išla Norah, pa Draco, pa Luisiana, pa Emma, pa Johnny, pa Chris, pa Stacy i još moja cura Penelope (ona nije važna za priču pa je nema u boxevima). Ušao sam u prvi prazan odjeljak i bacio se na sjedalo. Dobro da je ovo bio veći odjeljak jer ne bi svih devet stali. Legao sam i stavio glavu Penelope u krilo i ona me počela maziti. Ista je situacija bila sa Dracom i Chrisom (iako se nisu njih dvoje mazili, nego su ig cure mazile, hehe). Johnny je samo žvakao žvakaću i nešto razmišljao. Norah je čitala «Girls magic magazine», a Emma prijekorno gledala neke prvašiće. Čuo sam razgovor neku večer, između Chrisa i Dennya, prije nego su on i Melody otišli. Rekao je da ju ne želi povrijediti, ali da više ne osjeća ništa prema njoj. Baš da vidimo. «Johnny» «A??» «Misliš li prekinuti sa mojom sestrom??» «Otkud ti to?» «Imam ja svoj izvore, ali odgovori mi.» «Dobro. Možda.» baš kada sam mu htio odgvoriti u odjeljak je ušao…..
p.s. u komentarima neka mi Emma, Violet, Anna i Melany odgovore. Morate se dogovoriti, tko je zadnji taj ne bira, nego uzme ono što mu ostane. Neka svaka izabere pojam: kap, šapa, cvijet i dlan. Ali gledajte ako je već jedna uzela, ne možete vi. Kužite?? Svima pozz kiss i peace….
Anna Gryffindor i Violet Granger-moje najgore neprijateljice
U kuhinji nisu sjedili samo naši roditelji, nego i dvije osobe koje najviše mrzim. Triput pogađajte, Anna Gryffindor i Violet Granger. Denny je odmah osjetio da nešto nije u redu (čitaj: da sam pobijesnila) i uspaničeno me pogledao. «Smiri se, sigurno je važan razlog kad su ovdje» bio je to on, moj pametni brat blizanac.
«Šta one rade ovdje? Kako su oupće došle? Tko ih je pozvao?» pitala sam vrlo ljutita na glas.
«Smiri se, one su ovdje jer je Dumbledore nešto otkrio i jako je važno. I nemoj biti takva, pa poznajete se, sigurna sam da ćete postati jako dobre prijateljice.» frknula sam u isto vrijeme kad i Anna. Evo, razmišljala sam, bar se u nečemu slažemo i prenijela Dennyu poruku.
«Mama, a šta je to tako važno da su trebale doći čak i tu?»
«Pa možda će te ovo iznenaditi, ali ostati će ovdje preko praznika i spavati će s tobom u sobi, već smo prebacili dva kreveta…»
«Nema šanse!!!!!! Onda se ja selim Dennyu!!!» ovo je već stvarno bilo previše, najmrže neprijateljice moraju spavati u mojoj sobi???? To se nemože dogoditi baš meni!!!!!!!!!!
«Ne seliš se ti nigdje, vas tri zajedno spavate u sobi i gotova rasprava! Sutra svi idemo po Andrewa i Norah, pa ćemo svima sve objasniti zašto ste vas dvije tu.» morala sam popustiti, nisam više imala kamo pobjeći, nisam imala nikakvog izbora. Samo sam slegnula ramenima i sjela što dalje od njih dvije, a Denny do mene. Svi smo večerali u tišini, možda bi mama ili tata koji put pitali nešto Annu i Violet, ali ništa više od toga. Ja sam samo šutjela i na brzinu jela tako da se što prije maknem. Kada sam pojela, ustala sam i krenula prema sobi. Nakon pola sata našla sam je i čim sam ušla jako sam zalupila vratima da se sigurno čulo i do blagavaonice. Vidjela sam dva kreveta do mojega i dva velika kovčega. Samo sam uzdahnula i krenula do mog portreta, na njemu je bio papirić na kojemu je pisalo:
«Ovo ti je isto kao Soba potrebe u Hogwartsu, kada god trebaš nešto dođi ovdje, zamisli šta želiš i tamo će se to stvoriti.»
Pa sad želim kupaonicu koja je ista kao od perfekata u Hogwartsu. Nakon kupke i razmišljanja dali da se utopim ili ne (ipak sam odlučila da neću), čula sam u mojoj sobi glasove. To su bile Anna i Violet. Odlučila sam prva progovoriti.
«Ne znam zašto ste ovdje, zapravo me niti ne zanima. Samo me nemojte gnjaviti i ne približavajte mi se i nikako nemojte dirati i kopati po mojim stvarima.» mislim da sam se sad pokazala kao prava Slytherinka, pa neka vide da mi je grozno to što sam s njima u sobi. Odjednom se u sobi pojavio Denny i prekinuo Annu koja je taman zaustila da nešto kaže.
«Denny, šta se znaš aparitirati?»
«Ne, neznam ni sam kako sam se pojavio ovdje, samo sam pritisnuo nešto. Ma zaboravi, rađe mi reci kako si ti?» ove dvije su nas gledale kao da smo pale s Marsa, bože, pa šta nikad nisu vidjele komunikaciju brata i sestre?
«Šta vas dvije buljite? Ima nešto možda zanimljivoga? Ha?»
«Ne baš, ako si mislila na sebe. Nisam znala da su Slytherini tako osjećajni….» odgovorila mi je Anna, ooo, pa Denny neka cura ti se divi, malo sam ga zezala, jer sam znala da će joj tako drsko odvratiti. I imala sam pravo.
«Slytherini nisu osjećajni. A tebe nije briga šta ja i Mel radimo, gledaj svoja posla!» dobro si joj vratio, braco.
«Ma dobro sam. Znaš već, reci mi, jesi pričao šta u zadnje vrijeme sa Johnnyem?»
«Pa…da»
«I????»
«I Mel, mislim da on više ne želi biti s tobom, nije to tako rekao, ali sam stekao takav dojam.»
«To je dobro, jer kad se vratimo sa praznika prekinuti ću s njim.»
I tako smo mi još malo pričale, ove dvije su nas slušale ali ništa više nisu govorile. Nakon jedan sat, Denny je otišao, ja sam se presvukla u piđamu (tanku spavaćicu, u sobi je bilo toplo) i legla u krevet. Razmišljala sam. Zanimalo me šta je bilo tako važno da su doveli ovdje Annu Gryffindor i Violet Granger?? Da nije možda nešto u vezi Zvijezde?? S tim sam mislima zaspala….
p.s. nadam se da je post dobar, hoću puno komentaricha…
u sljedećem postu ću vam sve objasniti, zašto su one tu i to…
PEACE EVERYBODY!!!!!
Soba 15, nemožeš me ubiti, gdje smo???, soba iz sna, ovo ti dobro stoji....
Kad netko zavrišti i cijelom prostorijom zavlada tama, a sekundu prije toga Snape se dezepartirao, ali to nitko nije primjetio. Pa tko i bi, kad svi znaju da se u Hogwartsu nemože dezepartirati, barem sam tako mislila. Ali ja nisam gubila vrijeme na otkrivanje Snapeovog odlaska, nego sam potrčala u predvorje, usput dozivajući kofer. Kofer je doletio do mene, stavila sam plašt nevidljivosti i to baš prije nego su Anna Gryffindor i Violet Granger dotrčale do mene, ali nisu me vidjele. Počele su tražiti me, pa su otišle jedna u jednom smjeru, druga u drugom. Baš kad sam mislila da sam se riješila, iza sebe sam čula korake. Kada sam se okrenula vidjela sam da je to Denny sa svojim koferom u ruci, a šta ćete ipak smo blizanci.
"Denny, Denny tu sam. Čekaj, uđi ispod." Pružila sam mu plašt pa se i on pokrio. Krenuli smo, znali smo našu odluku. Krenuli smo iz Hogwartsa, tko zna možda se i ne vratimo. Krenuli smo prema Hogsmeadu, tamo ćemo unajmit sobe i prespavati, pa ćemo onda vidjeti šta dalje. Došli smo, iako ne brzo, trebalo je snage proći sav taj snijeg. Ušli smo u toplu, zagušljivu prostoriju. Unutra je bilo puno vještica i čarobnjaka. Išli smo za šank tako da nešto popijemo, a i rezerviramo sobu. Ja sam si još više navukla kapuljaču.
"Molim vas dva pivoslaca." Naručila sam prvo što mi je došlo na pamet.
"I rezervirali bi sobu, jednu sobu." Nadopunio me Denny.
"Tako mali, a već zajedno u sobi." Dobacio nam je konobar i zavrtio glavom.
"Gospodine, mi smo blizanci."
"Ups, oprostite...."
Popili smo piće i krenuli prema sobi. Raspitali smo se za najbliže dućane. Denny je išao kupiti robu za nas dvoje, jer nam treba neka koja nas cijele pokriva. Ne samo da će nas tražiti Ministarstvo i Hogwarts, nego i Voldemort i smrtonoše. Ja sam se dokle uvalila u kadu i pokušavala se opustiti. Čula sam nekoga da je ušao u sobu, to je najvjerojatnije bio Denny. Osušila sam se i obukla. Otvorila sam vrata i odmah sam primjetila da je na vratima zaljepljen neki papirić. Uzela sam ga i unutra je pisalo:
Ako želiš svog brata natrag, dođi u sobu 15 i donesi sa sobom medaljon i prsten Salazara Slytherina.
Ajme, kako su uhvatili Dennya???? Moram ići, moram!!!! Uzela sam medaljon, prsten, štapić i plašt nevidljivosti, stavila kapuljaču i krenula prema sobi broj 15. Pokucala sam. Neki glas mi je rekao da uđem. Ušla sam i vidjela zavezanog Dennya, Snapea koji se smijuljio, još neka dva smrtonoše i Voldemorta. Osjetila sam strah, jer ja i Denny nemamo nikakve šanse za preživljavanje.
"Ma vidi, vidi. Mala Jones, tko bi ikad rekao da će kćer od mojih vjernih sluge biti Nosač Zvijezde. Pokaži mi ožiljak." Morala sam, jer tko zna šta bi onda napravili Dennyu. Pokazala sam mu ga, a njegove oči samo su bljesnule crvenim sjajem. Čula sam glas u glavi. Rekao je "Ne boj se, moći ćemo se iskobeljati iz ovoga. Čitao sam nešto u knjizi o Zvijezdi i piše da se Zvijezdanog Nosača dok ne odluči, nemože ubiti. Čak i ako ti zaprijeti i izvede kletvu, neće ti biti ništa." Ajme, pa to je bio Dennyev glas, šta mi možemo komunicirati? "Denny otkad možemo ovako komunicirati?" "Od sad, slušaj sad šta govore!"
"Jonesice, moraš odabrati zlo, jer ako ne, ubit ću i tebe i tvog brata."
"Hahaha, dobar vic. Ja ću odlučiti kad hoću, šta hoću. Možete slobodnu poubijati i cijeli svijet, meni to ne smeta."
"Dobro, sad ćeš vidjeti da se samnom ne zeza. Avada Kedavra!" Zeleno svijetlo poletilo je prema meni. Ali nešto ga je zaustavilo na metar od mene, neki srebrni štit.
"Šta???????? Kako je to moguće??" E pa Snape, nisi dobro naučio čitati...
Izvela sam tri pokreta štapića. U prvome, prostorijom je zavladala tama, u drugome, Denny je bio odvezan i u trećemu svi su smrtonoše sa Voldemortom bili uspavani. Ja i Denny uzeli smo medaljon i prsten te krenuli iz sobe. Brzo smo uzeli kofere i ono novo što je Denny kupio i nestali smo. Molim??? Di smo mi??? Neko nas je dezepartirao, i to u jednu prekrasnu vilu. A ispred nas bili su........naši roditelji. Glavom i bradom Nicole i Rupert Jones. Ja sam samo začuđeno gledala, a i Denny.
"Kako smo dopijeli ovdje???? Tko nas je dezepartirao???"
"Pa mi. Niste nas vidjeli, jer smo to brzo napravili. Zašto ste pobijegli iz Hogwartsa, tamo ste bili na sigurnom?!?!"
"Nicole, pusti ih. Pa znaš i sama zašto, zbog njezinog izgleda. A i uostalom, božićni su praznici. Sutra vam se pridružuju Andrew i Norah. Idemo do vaše sobe, sigurno ste umorni. Mary, uzmi torbe i stavi ih u njihovu sobu." Sad se već obratio prvoj kućnoj vili. Kako smo sve više upoznavali kuću, sve smo više mislili da je ogromna i da nikad nećemo uspijeti naći pravi put. To sam znala da i Denny misli zato što mi je rekao, u glavi. Na trećem katu bile su moja i Dennyeva soba, a na drugom Norahina i Andreweva. Svaki kat je imao svoju kuhinju, dva ogromna wc-a, dvije sobe, i još nekih soba u koje nisam ušla, neznam šta je u njima. Moja i Dennyeva soba bile su jedna do druge. Ja sam ušla u sobu, unutra je bilo, bolje da vam nabrojim šta nije bilo. Zidovi su bili nježno rozim nijansama boja, namještaj kričavo zeleno, na podu parket roze boje, iste kao i na zidu. Krevet je bio bračni, na stropu je visjela disco kugla, na zidu je bio LCD televizor, rozi laptop, ogroman ormar koji je radio na daljenski, velika terasa koju je prekrivala staklena stijena, prekidači na zidu na kojima je bilo nešto napisano kad stisneš nešto se u sobi promjeni, vrata u kojima je bio tobogan koji je vodio u dvorište do bazena, ogledalo preko jedne cijele strane zida, moja velika slika kojoj kad bi rekla lozinku vodila bi u neku prostoriju....
Soba iz sna, kako su znali da volim baš takve stvari???
"Ajme, ovo je predivno!!!!!" Rekla sam im sa divljenjem. Denny je ušao sa isto sretnom facom. A i moja soba mu je bila lijepa, samo što mu se malo gadila roza boja. Njegova je bila plavo crne boje, isto je sadržavala sve njegove najbolje stvari koje je oduvijek htio imati. Navečer sam se raspakirala, dodala par svojih stvari u sobu (postera i tih gluposti) i sredila sam se za večeru. Nije da će ikoga biti osim nas, ali dugo vremena nisam posvetila baš sebi. Obukla sam se najljepše što sam mogla, našminkala se, namirisala i krenula u Dennyevu sobu. Nije ga bilo. Odjednom sam ga vidjela kako izlazi iz svoje slike (portreta).
"Zašto si se tako sredila??"
"Pa neznam, dugo nisam. Ali ionako mi je trud uzaludan uz ovakve kričave oči, srebrnu kosu i krunu. Mogu malo i tebe srediti, mislim ne našminkati. Samo ti reći šta da obučeš i frizuru ti napravit??"
"Ok, ali ako mi se ne bude sviđalo maknut ću." To mi je bilo dovoljno. Izabrala sam mu za dole neku crnu trenerku koja je sa strane imala tri bijele crte, gore crvenu majcu na kapuljaču. Nekako mi je pasao taj sportski look. Kosu sam mu samo malo namijestila, ali ona nije bitna, zato što sam mu rekla da stavi kapuljaču, to mu lijepo stoji. Sišli smo u blagavaonicu, jedva smo je našli pa smo zvali kućnu vilu koja posprema naš kat da nas vodi. Ušli smo i tamo nas je dočekalo jedno iznenađenje....
Nastavit će se....
p.s. Slytherinov prsten:
p.p.s. hvala vam na svim komentarima, i svima koji me dosada nisu čitali, ali od sad da. i molim vas, opet mi ostavite toliko komentara, bit ću vam zahvalna. mislim, ovaj post je najbolji do sada, bar meni.
Čudovište i princeza
Ljudi, loše jako loše...Do sada mi je rekord bio 200 i nešto komentara, a sad odjednom prošli post 50 komentara!!! Mislim nije da mi je to važno, najvažnije, ali ipak... Uopće nemam volju za pisati kada pola njih ne pročitaju i ne komentiraju post.... Evo, samo sam to htjela reći....
Važno za priču!!! Prošlo je dva tjedna od onog incidenta u snapeovom kabinetu i sutra svatko ide kući jer su božićni praznici... I da, sada ću malo drukčije pisati, možda nećete promjenu ni skužiti, ali svejedno.
Ajme ljudi, da vidite šta ovdje ima novoga... Odlučili smo da ćemo za božićne praznike otići u vilu obitelji Jones i upoznati svoje roditelje. Chris i Roary su prekinuli, sad je on sa Stacy. Lu i Draco, oni su totalno ludi, već su dosadili i bogu i vragu sa svojim ponašanjem. Ja sam sve više povučenija u sebe, sve manje vjerujem ljudima, i Denny mi je velika podrška. Pogotovo sam se iznenadila za Snapea, ali odlučila sam da u svakom slučaju nikako neću reći Dumbledoru zato što mi on ne bi vjerovao. Baš me zanima kakav je taj stroj, i kako će Snape otkriti ko je to. Ali ne zamaram se baš time, šta bude, bit će. Evo, sad sam baš spakirala kovčege i čekam da se cure spakiraju pa idemo na večeru. Johnny i Denny ulaze u sobu. Ja se samo nasmiješim i u tome trenutku nešto se dogodilo, nešto u meni, osjetila sam. A očito je bilo da su Denny i Johnny to nešto vidjeli na meni, jer su napravili čudne face i dali mi ogledalo. Pogledala sam se i ugledala sam nekoga. Zapravo ugledala sam sebe, ali to nisam bila ja, to nije bilo moje lice. Iz ogledala mi je uzvraćala pogled cura kričavih ljubičasto-sivih očiju i svjetlećom, srebrnom dugom kosom. Na glavi mi se stvorila kao nekakva kruna, a u sredini krune oblik zvijezde. Mogla sam si i misliti, uvijek sam posebna zbog te zvijezde, zbog ničega drugog, samo zbog nje. Zapravo, to još nisam priznala, ali tako mislim. Počela sam se sve više mrziti, počela sam mrziti to što sam baš ja Nosač Zvijezde i što mi se uvijek nešto odjednom dogodi šta ima veze sa Zvijezdom. Samo bi htjela biti normalna, bez ikakve velike odluke koja će imati veze sa svakim živim bićem, ja sam odgovorna za sve. Vratimo se na temu, ugledala sam se i odmah bacila ogledalo u zid. A šta ćete, živci mi u posljednjih par dana nisu baš najbolje. Sad su se sve cure okrenule i vidjele mene koja sam izgledala nešto između čudovišta i princeze. Denny me zagrlio, znao je kako se osjećam, a možda i on sam osjetio. Ja nekad znam osjetiti nešto njegovo, što prije nego sam saznala da smo blizanci nisam uopće mislila da je to neka veza, ali sada znam. Suzdržavala sam se da ne počnem plakati, morala sam biti jaka za sve ovo. Uglavnom, samo sam "navukla" lažni smiješak, pokrila se kapuljačom i krenula prema dvorani. Sama. Na pola puta neka cura me zaustavila i pitala koji je put za veliku dvoranu, a ja sam joj rekla da dođe sa mnom. Saznala sam da se zove Melany Banks i da je nešto u rodu sa Rowenom Ravenclaw. Na brzinu sam večerala, htjela sam se što prije maknuti. I prije sam vam zaboravila napomenuti, iako sam metamorfomagus nije mi se izgled htio promijeniti, neznam zašto. Samo se nadam da nije onaj famozni stroj u pitanju. Baš kad sam napravila zadnji korak do vrata dvorane i mislila da je sve prošlo u redu, začula sam Annu Gryffindor koja mi je rekla da stanem. Ma mo´š si misliti, neću ja raditi šta ona hoće. Dotrčala je do mene i skinula mi kapuljaču. Cijela me dvorana vidjela, čudovište i princezu. Već sam pomislila da sam gotova, kad....
Nastavit će se...
p.s. ovaj put molim vas malo više komentara i unaprijed tnx…
p.p.s. pobjednik ankete je ron weslay (nisam mogla vjerovati, ali to je vaš ukus)...
evo malo njegovih slikica:
Snapeovo pismo
D:"Može mali savjet? Brzo se približavaju božićni praznici i vi i sestra i braća mogli biste ići posjetiti vaše roditelje."
ja:"To čemo još zajedno odlučiti. Možemo sada ići?"
on:"Ne dok ne dobite kaznu, a kazna je čišćenje kabineta od prof. Snapea. To je dovoljno."
ja:"Dobro, kada?"
on:"Sutra, poslije ručka."
ja:"Možemo sada napokon otići?"
on:"Idite, laku noć!"
Izašli smo iz kabineta i krenuli hodnikom prema društvenoj.
Denny:"Jesi ti normalna? Zašto si bila tako bezobrazna? Dobro da nismo dobili ništa gore."
ja:"Savršeno sam normalna. A on mi ide na živce s time da ja nešto krijem bez njegovog znanja, mislim i kada bi krenula za njom, ne bi mu rekla. A za čišćenje nam nije rekao da se ne smijemo služiti magijom, tako da ćemo biti brzo gotovi."
Došli smo do društvene, nije bilo nikoga. Ja sam otišla u svoju, a Denny u svoju spavaonicu. Opet sam sanjala onaj san, samo šta se ovaj put nisam probudila.
***
Otvorila sam oči. I razmišljala o onom jedno te istom snu. Sada sam postala kao Denny. Kada sam okrenula glavu da nešto pitam Lu, vidjela sam da u spavaonici nema nikoga. Pogledala sam na sat. Oooo ne, kasnim na drugi sat!!!!! Brzo sam navukla pelerinu i počešljala se te otišla na livadu ispred Hogwartsa, gdje je Hagrid predavao Slytherinima i Hufflepuffima. Došla sam do Lu.
ona:"Ne znam bila si čudna!"
ja:"Ali svejedno!"
Hagrid:"Vas dvije, dosta priče! Da vas sve upoznam sa novim Hufflepuffima. Evo, ovo je Silver Leonard Ravenwolf, Melissa Brown i Alex McRain. A sada idemo u šumu, učiti ćemo o prutcima."
Krenuli smo prema šumi i vidjeli smo dva majušna stvorenja koji su izgledali kao vilenjaci napravljeni od drva. Imali su kvrgave smeđe ruke i noge, po dva tanahna prsta na svakoj ruci i smiješna, plosnata lica čija je površina podsjećala na koru drveta. Kada nam je Hagrid rekao sve o njima, morali smo ga nacrtati. I tako je prošao i taj sat.
Treći sat smo imali Travarstvo. Učili smo o nekim travama koje lječe svakakve ogrebotine. Za zadaću smo morali napisati dva svitka pergamenta o njima, šta znamo.
Poslije ručka ja i Denny krenuli smo prema Snapeovom kabinetu. Pokucali smo i ušli, ali unutra nije bilo nikoga. Vidjela sam na stolu nekakve papire. Jako me zanimalo šta je na njima pisalo, pa sam došla do stola i počela čitati. Unutra je pisalo:
Gospodaru tame,
moramo nekako naći Zvijezdanog nosača. Znamo to da Zvijezda bira čarobnjaka koji nije ni na strani dobra, a ni na strani zla. A znamo i to da mora biti neki potomak od velikih četvorice. Provjerio sam danas u onoj knjizi kojoj ste me tražili, tako da dobijem više informacija o tome. Pisalo je da Nosač za ulaz do Zvijezde mora imati neku stvar od svoga pretka i da mora reći neku lozinku. Ne piše što je lozinka. Kako da provjerim tko je Nosač? Možda vam onaj stroj koji vam je rekao da je novoizabrani nosač u Hogwartsu kaže i tko je to. Ili mi recite koje da učenike provjeravam. Do brzog rješenja te velike zagonetke,
Vaš sluga Snape
Nastavit će se...
p.s. evo još par njihovih cool slikica:
p.p.s. evo vam link od mog bezjačkog bloga-kliknite ovdje i očekujem da ga posjetite i ostavite komentar, također posjetite moj novi zajednički blog, radi se o voldemortovoj armiji, klikni tu.
p.p.p.s. u boxu je anketa tko vam je najzgodniji u mojoj priči i molim vas glasujte, to mi je ful važno!
Potomci Salazara Slytherina
Nisam mogla vjerovati. Mislim, znala sam ja sve to, ali ipak nešto me u tome fasciniralo, dok sam čitala imala sam u sebi neki čudan osjećaj. Taj medaljon me podsjetilo na proročanstvo. Slova su bila urezana u njega tako da nisam mogla izmjeriti starost tog medaljona, a niti tko ga je napisao. U tome trenutku jedino što sam htjela napraviti je to da saznam šta više moguće o njemu. Odjednom mi se više uopće nije spavalo. I zanimalo me otkud to njima, otkud to mojim roditeljima??? Morati ću ih pitati. Ali ih nemogu pitati to preko pisma, previše je osobno. U razmišljanju me prekinula Emma.
ja, skrivajući medaljon:"Ma da, nisam uspjela zaspati, Dobro jutro!"
ona:"A šta ti je to u rukama?"
Shit, kako je skužila?
ja:"Ma ovaj...hm...lančić!!!"
ona:"Aha, ok, Dobro jutro!!"
Dobro je, uspjela sam se spasiti ali malo je falilo. Morati ću biti malo opreznija, rekli su da mogu reći samo najboljim prijateljima. Ma neću reći baš svima. Reći ću samo Lu, Dracu, Andrewu, Norah i Johnnyu. Denny već zna, njemu ću reći za medaljon, ali ovim drugima neću. I Emma već zna, ali ni njoj neću reći za medaljon. I kad im budem govorila sve za Zvijezdu reći ću im za Dennya, Andrewa i Norah, mislim da je vrijeme da sve priznam(o). Dobro da je sutra subota, ići ćemo u Sobu potrebe. Joj, kako mi se spava, ništa, idem spavati.
***
ja:"Neću se još dignuti, nema nikakve šanse!!!!!"
"Ok, mislila sam da te zanima kad ti prijatelj završi u bolnici!"
ja:"Molim, ko je završio u bolnicu, šta je bilo i koliko je sati?"
"Ha, ha kako sam te dobro zeznula! Ajde sad kad si budna diži se!!"
Kada sam se digla shvatila sam da me to budila moja nova zmijica.
"Najviše mi se sviđaju Kia i Glen. Ne znam točno, koja je tebi bolja??"
ja:"Pa, težak odabir. Možda mi je slađe Glen, iako to zvuči kao muško ime, baš mi je cool!!!"
I tako smo se složile da će se zvati Glen. To mi je ime baš fora!!!
Dogovorila sam se da svi oni kojima želim reći dođu u Sobu potrebe. Kad su se svi skupili (preciznije: Lu, Draco, Andrew, Norah, Johnny i Denny, iako je Denny bio tamo zato što sam njemu mislila reći za medaljon kada svi otiđu). Sa sobom sam uzela medaljon ali sam ga dobro sakrila i plašt nevidljivosti (ako mi bude trebao za nazad). Kada su svi došli počela sam pričati. Prvo sam pričala kako smo nas četvero (ja, Denny, Norah i Andrew) dobili pismo od naših mame i tate. I da smo saznali da smo zapravo obitelj i da smo ja i Denny blizanci. Reakcija je bila "Ne mogu vjerovati". Pa sam im ispričala da sam jedno jutro na vratu osjetila da mi muzika ide kroz tijelo i na ogledalu vidjela ožiljak u obliku Srebrne Zvijezde. I šta mi je Dumbledore ispričao o tome. Kada sam to pričala bilo mi je baš neugodno i pričala sam brže nego obično. Kad sam bila gotova svi su me gledali poluotvorenih usta.
Postavila je pitanje koje su svi htjeli postaviti, ali im je bilo glupo. Odmah sam znala da misli na ožiljak. Pokazala sam im ga. Tada su još više otvorili usta. Izgledali su kao ja kada sam prvi put čula to od Dumbledora. Nasmijala sam im se.
ja:"Ma ne, čega bi se imala bojati? Samo, to će biti teška odluka. Ali zašto bi se ja bojala, kada nema moćnije osobe od mene? Mislim, Dumbledore mi je rekao da samo ja mogu odlučiti, nitko me nemože prisiliti na to, tako da stvarno nema smisla bojati se. Ja se ne bojim zbog toga, ja se bojim zbog odluke. Ta odluka ovisi o svemu i o svakomu."
Johnny:"Koja zastrašujuća pomisao. Nema jaće osobe od samog sebe. Mel, sad te se još i počinjem bojati!!"
ja:"Ljudi, gledajte. To neće ništa promjeniti, i dalje ću ostati ista osoba."-svi su šutili i činilo se da nitko više nema šta za reći pa sam nastavila-"To ne smijete reći ama baš nikome, ni za živu glavu. Jeli vam je to jasno? A sad je vrijeme da idemo, već se smračilo."
Ja i Denny smo namjerno zaostali. Kada su svi otišli, pokazala sam mu medaljon. Uzeo ga je u ruke i pogledao.
on:"Mel, kako to misliš otvori ga? Ne može se otvoriti."
ja:"Kako...pa da, kako sam ja glupa, pisalo je da samo Izabrana ovo otvoriti može. Evo daj da ja otvorim pa ćeš pročitati."
Otvorila sam ga i on je pročitao. Po izrazu njegova lica i on je imao neki čudan osjećaj dok je to čitao. Nakon čitanja samo je prešao prstima po urezanim slovima.
on:"Znaš, mislim da iza ovoga ima još nešto, kao da taj medaljon još nešto u sebi krije. I ne samo to, najmagičnija stvar u ovoj prostoriji je zasigurno on. To je kao da istražuješ neistraženu planinu i nikako je ne uspijevaš vidjeti, tj. istražiti cijelu, uvijek otkriješ neki novi puteljak. Tako je i sa ovim medaljonom. Iz ovih rečenica se puno toga može izvući, a opet ništa. Ne znam Mel, ovdje možemo samo nagađati."
Tada nas je prekinuo zvuk otvaranja vrata. Automatski smo pogledali prema vratima i vidjele tri cure. Tri cure koje nikad prije nisam vidjela.
jedna:"Ma jeli? Ti si sigurno Slytherinka kada si tako sebična."
ja:"A vi ste sigurno Gryffindorke kada ste tako drske.!!!"
druga:"Da, mi smo Gryffindorke. Nove smo ovdje. Ja sam Vita, ovo je Yocelin (pokazala je na onu prvu), a ovo Arwen. Nas je Dubledore ovdje poslao, tako da se vi maknite."
ja:"Pa recite Dumbledoru da Melody Jones priča svom bratu blizancu o Gedvei Aydail i da me ne prekida!!!!!!"
Ovo nisu očekivale, pa su samo nešto dobacile i otišle. Nakon par sati i mi smo odlučili otići. Mislim, pa bilo je već oko pola noći. Kada smo bili na pola puta do društvene, začuli smo Filcheve korake. Baš sam htjela izvaditi plašt iz đepa, ali Filch je bio brži.
Rekao nam je nasmijano. I ja sam se nasmijala jer nam ravnatelj nemože baš ništa. Lozinka za njegov kabinet glasila je "Grah Sveokusnjak". Kada smo došli, Filch je počeo sa svojim dosadnim i zamornim govorom o tome kako smo osramotili školu i bla bla bla... Kada je završio Dumbledore mu je rekao da može ići i da će nas pošteno kazniti.
O, pa to se starkelja malo uobrazio, ako se hoće igrati, igrajmo se!
on:"Pa vidim da ste i vi odrasli. A vide se i vaše Slytherinske osobine. Sada vam trebam nešto reći. Vi i vaš brat blizanac, tj. vi (pokazao je na Dennya) imate prave Slytherinske krvi. Potomci ste Salazara Slytherina i Lord Voldemort vam je isto nešto u rodu, ali ne samo vama, nego i vašoj starijoj sestri i starijem bratu."
Nastaviti će se...
p.s. svi koji me imaju u likovima nek mi u opisu stave da sam potomak Salazara Slytherina i da mi je Lord Voldemort nešto u rodu iako to ne znači da ću se sada prezivati Slytherin, uvijek ću imati prezime Jones.
p.p.s. evo jedna sikica: (nema veze s postom)
evo znam da će hermy i ron biti zajedno, ali meni su ona i harry puno slađi...
Iznenađenje i Izabrana Gospodarica
Ovako ljudi, prije nego što počnem, želim vam nešto reći. Danas je moj rođendan u pravome životu. Na današnji dan prije (top secret koliko imam godina) rodila se u Puli djevojčica po imenu Katerina. Dovoljno je to da znate da idem u 6. razred, a s time znate koliko imam godina. Znam, mlada sam (
), bolje rečeno mala. Pa sad idemo na post!!!!!!!
Ugledala sam proslavu, proslavu mog i Dennyevog rođendana (15.). Bila je zastava na kojoj je pisalo MELODY I DENNY SRETAN VAM ROĐENDAN!!! Pa kako sam mogla zaboraviti na vlastiti rođendan????? Zapravo, pa naravno da sam zaboravila pored onoliko novosti ove godine. Unutra su bili svi Slytherinci i moji prijatelji iz ostalih domova (nije ih bilo puno).
ja:"Kako ste me nasamarili, uopće se nisam sjetila da nam je danas rođendan, pa niko mi niti nije čestitao!!"
Johnny:"Sretan ti rođendan, dođi, cijelo društvo ti je kupilo poklon, osim Dennya koji ti je sam kupio."
Shit, ja se nisam sjetila njemu kupiti poklon. Šta ću mu dati????
ja:"Denny sretan ti rođendan!"
on:"I tebi isto!"
Draco:"Ajde, dođi otvoriti!!!! I da, sretan rođendan!!!!"
Stalno mi je neko novi čestitao, pa se nisam uspjela probiti do tog poklona. I Norah, i Andrew, Stacy, Michelle, Roary, Chris, Emma, Avril, Maggie, Maya, Fanny, Zoe i Chloe. Napokon sam došla. Kada sam ga otvorila vidjela sam prekrasnu zmiju. Bila je smeđa, ali je imala bijele i zelene šare. A oko glave je imala nešto što je mene podsjećalo na kacigu.
Evo vam slikica:
Michelle:"Ajde, možeš porazgovarati s njom."
ja (na parselskom):"Bok, ja sam Melody. Znaš baš si lijepa, imaš lijepe šare. Mislim da ćemo se slagati i biti dobre prijateljice."
zmija:"Da, najljepša sam bila od braće i sestra. Sviđaš se i ti meni i mislim da ćemo biti dobre prijateljice. A onaj dečko sa plavom kosom mi je posebno drag jer se zna pretvoriti u zmiju."
ja:"Ma koji dečko, Johnny ili Draco? Nisam znala da je itko od njih animagus."
ona:"Mislim da sam čula da se zove Draco. I jako mi je drago da sam dobila vlasnicu koja zna parselski. Kada bi me tata vidio, ponosio bi se samnom."
ja:"Molim te, da me više nikad nisi nazvala vlasnicom, mi smo prijateljice. Poslije čemo odlučiti kako ćeš se ti zvati. Sad idi u spavaonicu i idi spavati jer sada nemam vremena pričati, imam proslavu. Laku noć!!"
ona:"Noć."
Stacy:"I šta je rekla????"
ja:"Da joj je Draco jako simpatičan."
Začuo se smijeh. I tako mi je Denny dao poklon od njega, Norah i Andrewa. U njemu je bio plašt nevidljivosti i neki prsten. Na prstenu je bila nacrtana zmija. Dali je to Slytherinov prsten ili običan sa zmijom????? Ah, nikada neću saznati. I tako je bila zabava sve do ujutro. Bilo je puno pijanih, neznam kako nas Snape nije čuo. Valjda mu je neko bacio Bešumato. Da vidite šta sam sve saznala. Evo, sada ću vam nabrojati. Da se Chrisu sviđaju i Stacy i Roary, da se Stacy sviđa Chris, da se Lu sviđa Dracu i obrnuto, da se Avril sviđa Johnny (molim?????
), i još svakakvih ljubavnih priča koje se nemogu mjeriti niti sa sapunicama. Dennyu sam rekla da sam zaboravila na rođendane pa da ću mu poklon dati kad ga budem kupila ili našla. Kad sam napokon došla u spavaonicu, bilo je 6 ujutro. Vidjela sam neku sovu sa paketom. Otvorila sam prvo pismo a paket ću kasnije. Unutra je pisalo:Draga Melody,
sretan ti rođendan!!!! Voljeli bi da te vidimo, ali ti si odlučila drukčije. Kada budeš spremna, slobodno nam kaži. Saznali smo od Dumbledora da je otkrio nešto posebno u vezi tebe. Ti znaš o čemu pričamo, nećemo pisati ako netko presretne pismo. Nemoj to nikome govoriti osim najboljim prijateljima i obitelji. Jer to je tajna, a ako slučajno Gospodar sazna, moglo bi biti problema, kako je reklo proročanstvo. Dajemo ti nešto šta će ti kada kreneš za time sigurno trebati. Lijep pozdrav i još jednom sretan ti petnaesti rođendan od mame i tate.
Nicole i Rupert Jones
Otvorila sam paket. Unutra je bio medaljon u obliku Srebrne Zvijezde koji je visio na lančiću. Medaljon se mogao otvoriti. Unutra je pisalo:
Nastaviti će se...
p.s. nemojte mi zaboraviti čestitati rođendan!!!!
p.p.s. i ako niste skužili, promjenila sam u boxu za likove slike pa mi recite ako se nekom ne sviđa svoja.
p.p.p.s. evo mi poklon, ovo vam je trailer i pjesma (u jednom) mog trenutno najdražeg filma (the fast and furious tokyo drift):
Plavi pramenovi (ali baš plavi)
Ispričala sam mu sve o Srebrnoj Zvijezdi i o tome kako sam ja nosač. Isprva mi nije vjerovao, ali onda sam mu pokazala Gedvei Dras (ožiljak).
on:"Pa da tako je, sve se slaže. Ravnica i planina su putevi do Zvijezde, tvoji putevi Mel. To bi bio kao prvi zaključak, a za kuću i tinejđere, sve sam više siguran da smo to mi, mama, tata, ja, ti, Andrew i Norah. A ono je naša kuća. Baš me zanima o čemu pričamo. iako je to sve jedan san, sve je odvojeno. Zvijezda, planina i ravnica je kao jedan san, mi, kuća i roditelji drugi san,a zmija treći san, iako nemam pojma zašto je ona ovdje upala, nema veze s ničime."
ja:"Kao što si rekao, to se približava, pa ćemo prije ili poslje saznati i to cijeli san, ići će po redu, prvo će se prvi san desiti, pa drugi pa treći iako je to sve jedan san. Ali mislim da će Zvijezda biti zadnja."
ja opet, nakon par minuta obostrane šutnje:"Naš šta? Mislim da trebamo ići spavati i pustiti vrijeme nek napravi svoje."
on:"Imaš pravo, dobro jutro!"
***
Kad sam se ujutro probudila, shvatila sam da poslije onog sna nisam ništa sanjala. Pogledala sam se u ogledalo. Već mi je dosadila uvijek ista frizura. Znam!!!!! Staviti ću tamno plave pramenove (ali ne žute, nego plave (tamno) kao npr. more, baš plavo). Evo, zažmirila sam i pomislila na to, a kad sam otvorila oči ugledala sam:
- Get Your Own
moje nove plave pramenove.
Polako su se već počele buditi ostale cure. E da, zaboravila sam vam reći. Od one ekipe (Fanny, Maya, Avril...) u Slytherinu je upala samo Avril. Baš mi fale ove ostale, pogotovo Fanny. Ali uvijek ću imati Lu, tako da se ne brinem previše. Ovako, prvi sat smo imali Skrb za magična stvorenja. Učili smo o testralima. Da vidite kako je Umbridgeica dobro oponašala Hagrida, ha, taj sam se sat nasmijala do mile volje (nisam bila jedina, svi su se Slytherini smijali). Potteru, Weslayi onim dvjema mutnjakušama blizankama (Violet i Hermiona) nije bilo baš drago (čitaj:pobijesnili su), a ja sam se još više smijala vidjevši izraze njihovih lica.
Drugi sat je bio Povijest magije. Kao i uvijek, pričala sam s Lu. Imali smo s Ravenclawima,a ja sam vidjela nova lica, pa kako to, šta su Ravenclawi dobili još učenika?????
ja:"Profesore, niste nam predstavili nove učenike!"
Prof.:"Ne prekidajte me i šutite, Jerkins!!!"
ja (tiho):"Vidjeti ćemo mi tko će šutjeti. Jezoljep!!!"
Iako je bio duh, urok je djelovao. Jezik mu se zaljepio za nepce i nije mogao nastaviti predavati. Napisao je na pergament da ide kod Dumbledora da mu jezik odljepi, pa će nastaviti predavanje,a dotle da ga čekamo u učionici. Čim je otišao, ja i Lu smo se popele na katedru.
ja:"On će meni govoriti da šutim!!!! A sad, da ste se predstavili!"
Bile su to neke dvije cure. Rekle su da se zovu Melanie Hunter i Zoe Star Campus. Zoe mi se više sviđala, po ponašanju se vidjelo da je razmažena i ponosna na svoje porijeklo. Kako to da je klobuk nije svrstao u Slytherine????
Lu mi je predložila kad nam je već postalo dosadno samo stajati na katedri da se igramo manekenka. Šetale smo se na katedri (bila je dosta duga, pa di bi inače Binns stavio one sve priče o trolovima, goblinima...) i svaki put kad smo se okrenule zamislile smo u sebi novu kombinaciju odjeće i rekle urok "pokaži" pa bi se na nama pojavila ta kombinacija koju smo zamislile i dodale smo još da muzika svira stalno (točnije- Rihanna ft. Sean Paul- Break it off (kako je ta pjesma dobra!!!!)). Već se po razredu počelu čuti zviždanje i klicanje. Bilo nam je super i baš smo se dobro zabavljali. Ali onda je došao "dragi" Binns i dao nam kaznu. Kad smo se vratile na mjesto (u klupu), vidjele smo da su Draco i Johnny bjesni (čitaj:ljubomorni) zbog naše male revije.
Brzo mi je prošao dan i poslije se ništa posebno nije dogodilo. Kada sam navečer došla u društvenu (s Lu), iznenadilo me što sam tamo ugledala. Pa, kako sam na to mogla zaboraviti??
Nastavit će se...
p.s.Lu možeš bar staviti da se zovem Tina, a prezime nek ostane kakvo je.
p.p.s. sam vas ostavila u išćekivanju, a? drugi post (novi post) će biti u nedelju, 04.03. i vidjeti ćete zašto je taj dan meni tako poseban...
pozzz
